Kad vam izvučem tlo pod nogama
i kad ukrstite koplja na nebu čovječanstva
oslijepljeni sjajem boga sunca,
Krv će zatrati puteve
i sve što vam je sveto.
Tijela ugašena uzdahom iluzije
neće biti njihova, nego vaša
Robujte ako imate kome, ako imate čemu.
Miševi na brodu koji tone
brzo, kao sigurna smrt
polako, kao sigurna sreća
Ističe vrijeme i nema povratka.
Poziv na uništenje svega što postoji –
odazovi se,
budi tu, ogledaj pakao i raj u svojim očima,
bez suza, bez patnje i boli za ponijeti.
slavakaramanovic.wordpress.com 
Stvarno, na to ličimo.
stvarno :D… nažalost
Moćno. 🙂 Jedna reč dovoljna da opiše tvoje stihove.
Nešto epsko, skladni stihovi, sugestivne slike.
Bravo.
hvala ti 🙂 inace mi je ovo jedna od mojih najdrazih