Običan dan u neobičnom vremenu

Drugi dan proljeća i buđenje u neočekivano hladno jutro. Ne izlazi mi se iz toplog kreveta, ali nakon sat vremena (vrijeme brzo ide) listanja ekrana društvenih mreža ustajem, čisto da me ne bi grizla savjest… Više

Bjelina

Dva sata gledanja praznih stranica. Obećane mi riječi, nisu dolazile. Bez srdžbe. Nema emocija, nema pisanja. Biće da i nas nema, sve dok jedno ne popusti. Il’ živjeti il’ umrijeti.

Šerlok, kiselo tijesto i ….

Noći pune okretanja. Jutra sa ukočenim vratom. Biće da sam opet kupila pogrešan jastuk ili više nije u pitanju to, već nešto treće? Radujem se proljeću kao nikad do sad, jer mislim da patim od… Više

Slike

Pustinjski pijesak u očima i nosu,
prolivena kanta vode pod nogama nestaje.
Kako li je se uopšte došlo do toga
da ne znaš gdje si i ko si.
Nije upisano u karakteru da moliš bilo šta i bilo koga
ali sad je prilika da se spusti na koljena
dječija, izgrebana, izlijepljena flasterima.

Kraj je početak

Kakva godina. I šta sad…2021. već?

Kao da sam trepnula i 366 dana mog života je otišlo u nepovrat. Neke bitke završene, neke još traju, a neke me čekaju…i dobro je. Spremna sam. Možda ipak u nekom kutku nas samih ništa ne može zamjenti ljepotu življenja, sjećanja i nadanja. Prošlost i budućnost su dvije strane mosta sadašnosti.

O (ne)zaboravljenima

U ranim jutrima nesanicom ulijepljene trepavice.
Kap po kap topljenje svijeća u molitvi monahinja prije izlaska sunca.
U hladnom dahu otkucaj srca.