What a feeling…
Izgužvanim riječima, tražim puteve bivanja, i svakim pretrpljenim udahom saplićem bol i lažem.. Lažem samo onima koji dodiruju slijepim pogledima, režu polomljenim osjećajima i plaše tihim strahovima. A ti...ne daj da prestanem biti ljubav, ako mi je to ime, ako se tako zovem, jer šta preostaje crvenim dlanovima sem divljih jecaja, ubranih u poljima uvenule sreće. Postajem, ostajem i izčeznem …
Prije dva dana prisustvovala sam zanimljivom predavanju mladog devetnaestogodišnjeg Tomaža Humara, sina pokojnog slovenačkog alpiniste Tomaža Humara (1969-2009). S obzirom na to da je jako brzo pričao, a ja sam još u fazi učenja slovenačkog bilo mi je malo teško da ga ispratim, ali ono što sam razumjela i zapamtila pretvoriću u redova teksta ovog …
Nastavi čitati Najmlađi čovjek koji je prešao svijet biciklom
S obzirom da sam zaboravila na ovo onako..skroz na skroz, te me je blog Moji mali svetovi na to podsjetio, odlučih danas odraditi. Iskrena da budem ne sjećam se više ko me ne sve tačno nominovao zapamtila sam samo Brankicu i Jelenu. Hvala vam 🙂 Pravila su jednostavna: zahvalite se blogeru koji vam je dodelio nagradu …
Otvorio je širom prozore. Sparina nošena vjetrom polako je ispunjavala prostor njegove sobe. Bio je jun. Bučan i vruć kao i svaki prije do tad. Turisti su milili poput mrava kroz uske ulice starog grada. Oni koji su mogli su kupovali nakit i suvenire, a ovi drugi samo gledali cijene i maštali. Već nekoliko godina …
Kata nije bila vjernica. Kata nije bila vjernica, ali je pratila u vjerskom kalendaru crveno slovo i svima branila da rade na te dane sve što nije bilo neophodno. Kata je bila ćerka, sestra, prijateljica, supruga, majka, domaćica i šalterska službenica. Kata je bila skromna žena u svojim četrdesetim godinama, koje je ponosno noslila kroz …
Sjećanje razbijeno u komade gleda me očima djeteta i svaki pokret koji napravim ostavlja otiske duboke i tijesne na duši koja se suši i osipa dok je raznose vjetrovi iz pukotina stvaranih vjekovima. Koliko snage treba ženi da nosi kofere svojih pogrešaka da ih ne krije i da ih se ne stidi kao kopiladi ostavljenih na …
Ulične udubine bile su ispunjene vodom, hodala je polako s rasklopljenim kišobranom iako kiša više nije padala. Imala je dovoljno vremena. Da razmisli. Da se predomisli. Torba koju je držala jednom rukom postajala je sve teža, baci je na trotoar i zastade. Bila je u poznatom dijelu grada jer tu su nekad stanovali. Okrenula se …
Otvorila je oči, zatreptavši nekoliko puta kako bi bila sigurna da gleda i zaista vidi samo mrak. Napolju, negdje u daljini odjekivale su sirene policije, hitne pomoći ili vatrogasaca, nije bila sigurna. Nedostaje joj Buenos Ajres. Udahnula je duboko, a zatim polako pomjerala ruke do pokrivača koji se nalazio na njoj i sklonila ga. I …
