Ti

Odavno sam u ratu sa sudbinom
i otimam joj se svaki put kad neko pomene njeno bivanje
spremna da je ugrizem ako mi se približi
jer još uvijek ne znam da li imam zakašnjenje
u kucanju na vrata ljubavi.

Riječi su postale prazne, a misli teške.
Diše još samo toplina tijela i drhtanje
na svaki osjećaj koji odumire.

Ne znam da li je hrabrost ili ludost
spustiti zavjese svijesti i stvarnosti
te u tami štipati želje i tjerati ih da se ostvaruju
jer  negdje daleko, u  najluđim snovima
usudila sam se,
odlučila sam,
da si baš ti – moje postojanje.

 

Unuk

Bilo je vrelo avgustovsko jutro kad sam sjedio na drvenoj klupi ispred djedove kuće brišući znoj sa čela i čekajući da on završi doručak. Volio je jesti sam i niko nije smio biti u prostoriji gdje on jede. To bi ga naljutilo pa bi počela galama i psovanje.

Nastavi čitati “Unuk”