Bezimeno

Soba tri sa tri. Puna stvari,  prazna mene. Po tepihu tirkizne boje leže razbacana pisma koja nepovratno spuštam u plamen koji me ne grije. Drhtim i navlačim jorgan da pokrijem golo tijelo. Riječi me proganjaju,… Više

Zaboravljena sjećanja

Kopaš po ranama tiho i (ne)primjetno, Hodajući unazad vraćaš vrijeme koje ne želim(o). U molitvama šapućem da me ostaviš cijelu prije nego što me razbiješ na komade i položiš na postelju punu oštrih pogleda i… Više

Fantom

Jedan od onih zabranjenih dana, kad mi ne treba(š). Teška srca priznajem drugima, al’ sebi neću. Nikad. Držim se te riječi kad se nemam više za šta držati. Znoje se dlanovi i umorna sam. Klizim.… Više

Ti

Odavno sam u ratu sa sudbinom
i otimam joj se svaki put kad neko pomene njeno bivanje
spremna da je ugrizem ako mi se približi
jer još uvijek ne znam da li imam zakašnjenje
u kucanju na vrata ljubavi.

Riječi su postale prazne, a misli teške.
Diše još samo toplina tijela i drhtanje
na svaki osjećaj koji odumire.

Ne znam da li je hrabrost ili ludost
spustiti zavjese svijesti i stvarnosti
te u tami štipati želje i tjerati ih da se ostvaruju
jer  negdje daleko, u  najluđim snovima
usudila sam se,
odlučila sam,
da si baš ti – moje postojanje.

 

Unuk

Bilo je vrelo avgustovsko jutro kad sam sjedio na drvenoj klupi ispred djedove kuće brišući znoj sa čela i čekajući da on završi doručak. Volio je jesti sam i niko nije smio biti u prostoriji gdje on jede. To bi ga naljutilo pa bi počela galama i psovanje.

Vrata zaborava

Moje ruke su hladne.
Stopala ledena.
Još uvijek zamišljam kako izgleda sreća.
Držim tu misao, čvrsto –
U stisnutim pesnicama polako nestaješ iz linije života.