Težina vrijednosti

Budeš li išla prečicom zalutaćeš. Tako mi je rekao. Nisam mu vjerovala. Evo, ni sad mu ne vjerujem. Svijet u crno-bijelim tačkama galopira ka tebi. Šta ćeš da mu kažeš? Ako postoji nešto iznad nas,… Više

Putovanjima*

Zaronim u dubine na dah i tražim svjetlo u nama, kad me povuku za jezik da pljunem u lice svemu što me rastavlja i sastavlja. Ciglu po ciglu. Atom po atom. Mač zaboden u srž… Više

Dodirivanje sreće

Imala je hrabrosti držati vatru golim rukama. Ležim u hladnoj vodi zatvorenih očiju. San u snu. Jesam umrla? Nisi, samo spavaš. Hoću da se probudim. Ne još. Spavaj. Hladno mi je. Ne izmišljaj. Ko si… Više

U plavom

Riječi su oštre i šiljate, skovane od olova.

I prokleta i sveta ne nazirem siluetu koja traži sebe

jer je sad sve dotiče, al’ je ništa ne dodiruje.

Izgubljeni u cirkusu očima klovna.

Smijeh na silu pred strahom –

da se ne zaboravim.

Hodamo na rukama i žongliramo naše duše nogama,

stisnute teškim zrakom.

Ako me osjetiš kao tupu bol u rebrima

udahni i izdahni,

i prestaću.

Možeš biti svačije tlo,

i nemati ono što želi biti tvoje.

Prozirna kao staklo kucam iznutra i vrištim.

Litar krvi spreman za uspavanku.

Raduj se bijelim noćima –

tonem u plavo.

 

 

Suša

Šta stane u hladne zagrljaje,
uzgajane na poljima bez ploda.
U suvim brazdama kriju se zakopane suze
i čekaju kapi ispod svjetlosti, kao dugu,
da razvuče osmjeh koji se ne nazire.

Liječenje bola

Slobodno vrijeme je vražje vrijeme, ako ga imate previše.  Prerazmišljavanja u opasnim krivinama, brzinama, visinama i dubinama.. i pitanja – Zašto ja? Zašto meni? Zašto sad?

Istina je, da nisam uvijek bila za sebe dovoljno tu. Tražila sam mane u skoro svakom ogledanju i trpila više nego što sam morala – jer rekoše treba se uklopiti, pripadati. Možda sam dosadašnji život bacila na zbunjenosti, tražeći smisao same sebe, da se upakujem u neki kalup i u njemu istrunem…ali.. ne znam se kalupirati pa i dalje lebdim između svega i ničega u besmislu rađanja i umiranja.

Ipak, svakog jutra biram rađanje, jer sam radoznala, uvučena u prevaru življenja i sviđa mi se to . Sviđa mi  se voljeti, sviđa mi se patiti, sviđa mi se prilika da svaki novi dan ima svoju novu noć. Sviđa mi se ringišpil i vrtenje na stollici dok mi ne bude loše, jer sam sama izabrala da mi bude loše. (A i čemu biranje? Daj mi sve!)  Sviđa mi se moj alter ego, kad mu dopustim da bude muškog roda,  realan i baci me na koljena  odgovorima niskih udaraca na sve što mi nije jasno.

Zašto ne TI? Zašto ne TEBI? I zašto ne SAD?
Jednog trenutka više se nećeš rađati.
Raduj se i grli svoju bol snažno, jer će te napustiti.