Putovanjima*

Zaronim u dubine na dah i tražim svjetlo u nama,
kad me povuku za jezik da pljunem u lice svemu što me rastavlja i sastavlja.
Ciglu po ciglu. Atom po atom.
Mač zaboden u srž ima dvije strane i jednu ranu.

U plavom

Riječi su oštre i šiljate, skovane od olova.

I prokleta i sveta ne nazirem siluetu koja traži sebe

jer je sad sve dotiče, al’ je ništa ne dodiruje.

Izgubljeni cirkus u očima klovna.

Smijeh na silu pred strahom –

da se ne zaboravim.

Hodamo na rukama i žongliramo naše duše nogama,

stisnute teškim zrakom.

Ako me osjetiš kao tupu bol u rebrima

udahni i izdahni,

i prestaću.

Suša

Šta stane u hladne zagrljaje,
uzgajane na poljima bez ploda.
U suvim brazdama kriju se zakopane suze
i čekaju kapi ispod svjetlosti, kao dugu,
da razvuče osmjeh koji se ne nazire.