Pustinjski pijesak u očima i nosu,
prolivena kanta vode pod nogama nestaje.
Kako li je se uopšte došlo do toga
da ne znaš gdje si i ko si.
Nije upisano u karakteru da moliš bilo šta i bilo koga
ali sad je prilika da se spusti na koljena
dječija, izgrebana, izlijepljena flasterima. Nastavi čitati “Slike” →
Kakva godina. I šta sad…2021. već?
Kao da sam trepnula i 366 dana mog života je otišlo u nepovrat. Neke bitke završene, neke još traju, a neke me čekaju…i dobro je. Spremna sam. Možda ipak u nekom kutku nas samih ništa ne može zamjenti ljepotu življenja, sjećanja i nadanja. Prošlost i budućnost su dvije strane mosta sadašnosti. Nastavi čitati “Kraj je početak” →
U ranim jutrima nesanicom ulijepljene trepavice.
Kap po kap topljenje svijeća u molitvi monahinja prije izlaska sunca.
U hladnom dahu otkucaj srca. Nastavi čitati “O (ne)zaboravljenima” →
slavakaramanovic.wordpress.com