U ranim jutrima nesanicom ulijepljene trepavice.
Kap po kap topljenje svijeća u molitvi monahinja prije izlaska sunca.
U hladnom dahu otkucaj srca.
U rukama kist nadarenog umjetnika – slika dvoje.
Ona će gledati očima srne i maziti njegove poglede u dvorani punoj neženja i dobrih prilika. Pridržavaće palcem i kažiprstom svoju balsku haljinu.
Spustiće usne na njegove kapke i on tako opčinjen ostaće sve dok decenijama kasnije ne biva spaljen u požaru starog dvorca.
Ako i umriješe rodiće se ponovo, nezaboravljeni u literaturi o umjetnosti.
Ne znam koliko vjeruješ, ali postoje prozori koji vode u druge svjetove.
Umjerena sam u svemu, osim kad nisam.
Koja je tvoja religija i boja tvoje duše?
Pusti neku staru ploču i ostani blizu.
Ugasi svjetlo. Donesi ćebe.
Mrak je tako gust, zebljiv, skoro opipljiv i garav.
Spusti ruke na moja gola stopala i zagrijavaj me od temelja.
Koračajmo putevima kojima se sad rijetko ide.
Hoću da izgovoriš ime kad ti se tiho poput mačke ušunjam u misli.
Tiho, najtiše.. hajde da pričamo o ljubavi.
Ljubavi.
Па ово је прелепо 🤗
o hvala :)))
Inspiracija, definitivno 🙂
🙂 hvala ti