Suša

Šta stane u hladne zagrljaje,
uzgajane na poljima bez ploda.
U suvim brazdama kriju se zakopane suze
i čekaju kapi ispod svjetlosti, kao dugu,
da razvuče osmjeh koji se ne nazire.

Tajnom tijela čuvaju ono što je tvoje,
što mu ne pripada, ostaće samo.
Jata ptica kljucaju duše,
ako te još uvijek ima, ne zatvaraj vrata –
jer gazim tiho i maštam o sreći.

Iz džepova rasipam pijesak vremena.
Ispucala zemlja odbacuje svoju starost,
dok bačeno srebro odzvanja u fontani nadanja.
Na putu bez znakova,
istrga li se prošlo i buduće
nepoznato ostaće njihovo bivanje.

 

 

 

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s