Iz ničega

Ostala sam,
zakopana negdje između nikad i zauvijek.
Spašavajući prolaznost,
polako otimam ono što mi dolazi.

On,
sjedi kraj mene.
Osjeća kap hladnoće,
jedan odsutan pogled i boluje
u modrim očima kojih više nema.

Još uvijek u ljudima tražim,
nešto čemu ne znam ni ime ni oblik,
i svaki trenutak ispunjen prazninom
stvara osjećaj pripadanja
dok se gledamo u tami.

Prestaje. Ustaje.
Ide, a ne odlazi.
Ni daleko, ni blisko,
ni nikada, ni zauvijek
-samo moj.

 

Advertisements

5 komentara na “Iz ničega

  1. Nemo Nihil

    Nisam mogao ignorirati i ne pročitati ovu pjesmu. Premda sam rekao da više ne ću čitati tvoje radove (koje iskreno cijenim) ali moja prgava tvrdoglavost je popustila i sada sam tu i ne znam do kada…
    Dakle, u ovo ljetno poslijepodne očekujući možebitnu oluju, tvoja poezija je poput dinje u mojoj glavi… zrela i slatka .

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s