Najmlađi čovjek koji je prešao svijet biciklom

Prije dva dana prisustvovala sam zanimljivom predavanju mladog devetnaestogodišnjeg Tomaža Humara, sina pokojnog slovenačkog alpiniste Tomaža Humara (1969-2009).

S obzirom na to da je jako brzo pričao, a ja sam još u fazi učenja slovenačkog bilo mi je malo teško da ga ispratim, ali ono što sam razumjela i zapamtila pretvoriću u redova teksta ovog posta.

Kao gimnazijalac počeo je da se priprema za ovo putovanje, istraživao i kako je rekao tokom njegovog putovanja majka je bila ztadužena za održavanje morala i toga da ne odustane, dok se sestra bavila logističkim stvarima. Imao je jasan cilj i jasan plan. Svaki dan je vozio 141km i svaku noć spavao u drugačijem smještaju koje bi mu sestra blagovremeno obezbjedila(postoji sajt preko kojeg se može naći smještaj kod nekog za noćenje u bilo kom dijelu svijeta, nažalost ne znam ime sajta) jer su bili stalno u kontaktu.

Ono što je jeo svakog dana nije nam izazvalo neku veliku reakciju: sir, hljeb, mlijeko, ali kad je spomenuo nutelu tačnije  500-1000 grama na dan, svi smo se zgranuli.

On se nasmijao. Rekao nam je znam da vam to zvuči strašno, ali to je bilo moje gorivo, shvatite da kad ste na biciklu 8h na dan, to sve sagorite.

Međutim, to je bio najpovoljniji način prehrane jer kako je rekao, da se hranio drugačije trebalo bi mu po 50 evra na dan, što je bilo neizvodivo.

Putovanje je Krenuo iz Kamnika(Slovenija) potom Italija, Monako, Francuska, Španija, avionom do Amerike tačnije do Floride, pa je iz Floride putovao dalje ponov ona biciklu do Kalifornije. Iz Kalifornije avionom do Novog Zelanda. Posle pređenog Novog Zelanda, ide za Australiju, potom Tajlad, Indiju, balkanske zemlje i vraća se kući. (Poneku sam sigurno izostavila, ali ću staviti na kraju teksta linkove do njegovog sajta gdje ćete moći vidjeti detaljnije sve. )

Svo to njegovo predvanje bilo je ispraćeno fotografijama iz svake države u kojoj je bio, pa sam imala osjećaj kao da sam i ja tokom tih sat vremena (i nešto preko) proputovala svijet zajedno s njim.

Opisivao nam je svoje doživljaje, recimo ono što mi se urezalo u sjećanje je to da je u Džordžiji jako izražen rasizam.

Jedna od zanimljivih stvari bili su i njegovi smještaji, tj. od onih koji izgledaju za ljude do nekakvih bezveznih i prljavih (naročito u Indiji koja je jako neuredna i prljava) i koliko sam shvatila nije mu se naročito dopala jer kaže i hrana je loša.

Mada recimo Tajlandom je bio oduševljen i njegovom jeftinoćom. Sve je jeftino narod divan, prijatan i uvijek nasmijan.

Naravno tokom svog putovanja je bio i bolestan nekoliko puta (kako zapamtiha spominjao je salmonelu).

U biblioteci imamo i njegovu knjigu koju ću pročitati sigurno u neko skorije vrijeme.

Ne bih davila nešto više od ovoga kad pročitam knjigu napisaću utiske, do tad koga zanima nešto više o ovom momku i njegovoj pustolovini može da pogleda na njegovom sajtu na kom je pisao i dnevnike svakog dana putovanja.

Sve u svemu dokaz da ništa nije nemoguće, ako se ima volja i želja.

Dnevnik putovanja

Gdje je sve bio

 

Advertisements

2 komentara na “Najmlađi čovjek koji je prešao svijet biciklom

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s