Tango za nju

Otvorila je oči, zatreptavši nekoliko puta kako bi bila sigurna da gleda i zaista vidi samo mrak. Napolju, negdje u daljini odjekivale su sirene policije, hitne pomoći ili vatrogasaca, nije bila sigurna.

Nedostaje joj Buenos Ajres.

Udahnula je duboko, a zatim polako pomjerala ruke do pokrivača koji se nalazio na njoj i sklonila ga. I tako mala radnja izazivala joj je bolove. Ležala je još neko vrijeme otkrivena i pripremala se za okret na lijevu stranu prema noćnom stoliću sa lampom i mobilnim telefonom.

Okrenuvši se ispusti iz sebe jedno “Jao”.

Opet je pravila pauzu ležeći tako na boku u mraku, otkrivena. A zatim izbrojivši do pet pomjerila ruku prema telefonu čiji je metalni okvir davao jedva vidljivi odsjaj. Pritisnula je da ga otključa i zaslijepi je iznenadna svjetlost, škiljeći vidje da je  pola tri ujutro.

Uzdahnu…izvini Marija pomisli u sebi i pritisnu poziv.

Nije čekala dugo da joj se javi sanjivi glas s druge strane.

  • Da, kažite…
  • Boli me. Dođi…
  • Eto me odmah..

Čula je tupo udaranje papuča o parket, a zatim su se otvorila vrata njene sobe.

  • Koliko ste popili sinoć..jednu ili divje trećine?
  • Jednu..

Bolničarka Marija je zijevnula, prišla njenom krevetu i upalila stolnu lampu. Pomogavši joj da se okrene na leđa doda joj lijek.

  • Hoćete da vam čitam dok čekamo dejstvo?
  • Ne treba…idi lezi. ..eh sačekaj, daj mi telefon u ruku prvo. Ako zatreba da se ne pomjeram opet.

Marija joj stavi telefon u dlan ugasi lampu i izađe napolje. Opet tupi udarci papuča o parket, a potom ništa. Tišina i mrak.

Ležala je budna prije nego što je zaspala ni sama ne zna koliko dugo.

Ujutro oko pola deset čula je Marijin glas.

  • Gospođo, vrijeme je za doručak i lijek. Kako ste danas?
  • Ah..zar je već svanulo.. – odgovori joj ne otvarajući oči.
  • Oho, svanulo odavno, pustila sam vas da odspavate ali dalje ne možete zbog terapije.
  • Bolje mi je, mislim da ću sama nešto pripremiti.
  • Sigurni ste – gledala ju je bolničarka sumnjičavo.
  • Da, sigurna sam.

Otvorila je oči  i polako ustala. Marija joj dodade kučni mantil.

  • Idi mi kupi voća…i ne, ne gledaj me tako, mogu sama zaista. Želim napravit’ sebi doručak to nije veliki posao. Toliko sam barem sposobna.
  • U redu, kako želite. – reče bolničarka pomireno i ostavi je samu.

Stajala je u sobi nekoliko minuta ni sama ne vjerujući da ne osjeća bol, nikakav. Imala je želju da zapleše, ali se suzdržala u strahu da ne poremeti ove trenutke kad njeno tijelo i kosti ne protestuju. Dugim hodnikom punim fotografija i slika stigla je do kuhinje.

Nedostaje joj Buenos Ajres.

Pjevušila je pjesmu koju je nekada davno slušala u bifeu svog prijatelja u Argentini. Bilo je to malo mjesto s dušom kako su imali običaj da kažu. Tu je posle predstava i nastupa najviše voljela da se sakrije i odmori.

Sad u svojoj 68 godini ima jedino uspomene i fotografije. Godinama nije igrala, neki su prognozirali da neće više ni hodati, a kamoli plesati posle pada na zimovanju prije petnaestak godina.

Odlučila se da će napraviti jaja i tost. Zanesena radom nije ni primjetila časopis sa njenom slikom iz mladosti po cijeloj naslovnoj strani i natpisom.

Berta Gibon,
nekadašnja vicešampionka u latinoameričkim plesovima i gospodarica podijuma,
a sada – invalid!

  • Šta je ovo…- obrisa ruke o kućnu haljinu i uze časopis.

Tri stranice posvećene njoj i njenom radu. Pune privatnih fotografija, nije znala da li je to treba uznemiriti ili joj laskati. Zatvori časopis i zagleda se u naslovnu stranu.

  • A dobro majku mu, moglo je bez ovog “invalid” ccc…mada i jesam invalid..al’ malo sutra – baci časopis na pod.

Sve što je pripremala za doručak stavila je u sudoperu, otvorila fižider i nasula čašu vina, zatim otišla u dnevnu sobu i pustila muziku. Već sa prvim taktovima njeno tijelo se počelo pomjerati u ritmu. Našla je cigaretu i zapalila te nazvala svog bivšeg menadžera, a sada prjatelja.

  • Ej, Anđelo..kako si mi…
  • O, dušo,…dobro sam, evo čekam neki viski da mi donesu, ali im treba mnogo vremena – smijao se…nasmija se i ona.
  • Znaš šta ima novo? – upita ga.
  • Šta Berti?
  • Invalid sam. Pogledaj Art&Artist*. – prekinu poziv  i baci telefon na kauč.

Povukla je snažno dim cigarete i zalila  ga velikim gutljajem vina. Odlučila se zaplesati još ovaj put, pa makar više i ne hodala.

*izmišljeni časopis (koliko ja znam)

Advertisements

10 komentara na “Tango za nju

      1. Ozbiljan sam … ovo je bilo … vrlo obećavajuće … ali sad mi dođeš uslugu … moraš nastaviti da pišeš … jer ti to trebaš radiš … piši … budi ono što jesi – pisac!

  1. Ček malo, tek sad skontah da nisam ostavio komentar ovdje. Kako je to moglo da se desi? Svašta. Nebitno, evo ga sad 😀 Sjajna priča. Oduševio sam se kad sam je prvi put pročitao i ostavio lajk, oduševio sam se i sad po drugi put 🙂

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s