Nepovratno

Tri sata ujutro.

Na mračnom stepeništu  svako toliko zasjala bi upaljena cigareta. Vukla je dim polako i sa uživanjem, to je trideset i četvrti dan od kako je prestala pušiti.  Bila je u stanu koji više nije bio njen, prodala ga je prije nekoliko dana i to jedva. Sad sjedeći na stepeništu kraj prozora  gledala je  sve što za deset godina življenja tu nije, a zašto?  Pitala se zašto.

Zagrmilo je.

Zatim je počela kiša, polako pa sve jače i jače. Ostavljajući tragove na staklu, vidjela je sebe u tim kapima.
Vidjela je drvo oraha i njegove grane kako se njišu pod naletima vjetra. Izgledalo je graciozno, ponosno kao da se rugalo vjetru što mu ne može ništa.  Vidjela je dječije igralište, dvije klupe, ljuljaške kako se njišu – prazne. Pokušala je zamisliti kako je to izgeldalo onda kad ona nije obraćala pažnju na sve to.

Osjeti  hladnoću.

Ustade nespretno i pridrža se za ogradu stepenica.

  • A u…

Opsova u sebi pa shvati da je  sama i da čak kad bi vrištala niko je ne bi čuo.

  • vražju mater…

Polako je sišla niz 4 stepenice, a onda prstima dodirivala zid, hrapav, španski. Sjeti se koliko je otac para dao za njih. Dođe do dnevne sobe i na fotelji napipa rukama torbu te nađe telefon.
Odrabra broj i nazva.

“Pretplatink je trenutno nedostupan. Molimo Vas pozovite kasnije.”

Prekinula je, pa udahnu i zadrža dah.
Nađe drugi broj.
Zvoni.
Izdahnu.

  • Na sastanku  sam Marta, sačekaj sekund..

Čula je škripu stolica i izvinjavanje.

  • Kaži sad.
  • Izvini zaboravila sam koje je vrijeme tamo.
  •  Ma u redu je.. Uspjela si?
  • Hmm, ne znam koliko se to može nazvati uspjehom, ali rješeno je..da.. gotovo je.
  • Kako se osjećaš?
  • Ne znam…neobično. Deset godina života zaključeno, spremno za arhivu.

Nasmijali su se.

  • Dolazim večeras onim kasnim u 11.
  • Važi, čekaću te na aerodromu.

Čula je kako ga neko požuruje.

  • Dušo, moram se vratiti ne mogu bez mene. Pričaćemo kad se vidimo…

Krenuo je da prekine…

  • ..i znaš.
  • Znam i ja tebe, idi.
  • Ćao.
  • Ćao!

Prekinuo je, pa je njeno “ćao” čula samo ona.

Pogleda na sat, bilo je četiri ujutro. Prestalo je grmiti, a kiša je padala i dalje bez prestanka. Možda je ovo jutro plakalo one suze što ona sama nije mogla. Od roditelja joj nije ostalo ništa sem dugova, na sreću i tugu uspjela je prodati ovaj stan da koliko-toliko pokrije crvenilo na računu. Ima još dvije nekretnine koje mora dati drugima, sve uspomene i djetinjstvo mora pokloniti nepoznatim ljudima, to je boljelo i više od batina koje je dobila od dadilje kad je razbila vazu tamo neke njoj nebitne dinastije. Jedan od razloga što do sad nikako nije posjetila Kinu, a vjeruje i da neće.

Uzela je ono malo svojih stvari što je spremila i uputila se prema vratima – ne okrenuvši se.

Advertisements

11 komentara na “Nepovratno

  1. Uh… naježio sam se. Odličan post.
    “Perpetuum Jazzile” su iz Slovenije. Nadam se daćeš imati mogućnost i priliku da ih čuješ uživo, s’ obzirom da si tamo.
    Ovo mi je nekako leglo uz tvoj post.
    Pojačaj zvučnike!

  2. fashionbysany

    Divno. Emotivno, a krajnje jezgrovito. Obozavam tekstove koji sa malo jednostavnih rijeci prenesu emocije koje nikog ne mogu ostaviti ravnodusnim.

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s