Ostalo je još malo fitilja u vosku, ne dam da se ugasi..
Ponekad me podsjetiš na istu bol, ali to traje trenutak ili dva kad se otme. A stisnula sam svim snagama i cijelim bićem da ne osjećam, aman… ništa da ne osjećam..
Ne mogu – nisam od tih kamenom odzidanih statua, isklesanih rukama usamljenika, polubogova, da tijelo bez duše dam jer nemam to bezosjetilo lutanja, davanja i neuzimanja ničega.
Nauči me, da ne dam nista i ne uzimam ništa a da postojim, da živim dan po dan u miru sa svijetom, Suncem, nebom, Mjesecom i samom sobom …i da volim, volim beskrajno sve što se slobodom zove..
Nauči me da preživljavam i tamo gdje se slomim,
..jer mi smo zvjeri..
ujedamo, grizemo, kidamo..
uništavamo jedno drugo bez prestanka, bez milosti.
Advertisements
Draga moja šta da ti kažem što već ne znaš.
Savršena slika za emociju koju nosi tekst.
Opet sam uživala u svakom slovu, pomerila me svaka reč.
Hvala ti. ❤
hvala tebi na divnom komentaru ❤
Nedostajala si, a naročito ovakvi stihovi. ❤
hvalaaaaaa ti ❤