Minut ćutanja

woman-792150_640

Budim se u 05:00 svakog jutra. Po navici.

Pomjerim Bena nježno u stranu da ga ne probudim i na vrhovima prstiju odskakućem do kuhinje i vode za čaj. Pijem u sporim gutljajima tvoj omiljeni, kamilicu, i na trenutak sebi dopustim kap emocije i mrvu sjećanja.

To mi je doručak.

U 05:30 Budi se Ben, gleda me svojim krupnim smeđim očima kao i svakog jutra i prati pokrete mojih ruku. Kad spustim šoljicu na sto pored prozora to je znak da je dosao red na njega – ustaje. Zalaje i dolazi do mene po poljubac i češkanje.

Prošlo je  šest godina od kad je ušao u naš dom, bio je već odrastao kad smo ga sreli. Trebalo je vremena da jedni drugima uskladimo rutinu, povjerenje i ljubav, ali smo uspjeli.

Sjećaš se kako je režao na mene mjesec dana po dolasku?
Osjetio je nešto loše samo tad nisam bila svjesna toga.

U 06:15 već smo vani  u jutarnjoj šetnji, dok je grad još koliko-toliko u snu i miran. Prija nam oboma ta samoća i izolovanost. Idemo stazom preko parka i u Begovu dolinu, napravimo krug oko jezera i vratimo se sporednim putem kroz šumu. Usput uberem ružu iz vrta one bogate žene.

Znaš kako smo maštali da kad ona umre damo ponudu za tu kuću?

Njen veseli vrt izmami mi blagi osmjeh, a onda polako stignemo do groblja i tu zastanemo. Često mi je teško proći kroz kapiju, široka je, a meni pretjesna. Guši me pogled na nju, pa žmireći pređem tih par koraka i kad otvorim oči eto već sam na tlu druge dimezije i idem ka tebi.

U gomili mramora tražim tvoju sliku, da nije Bena provela bih sate tražeći te iako svaki dan dolazim, odbijam zapamtiti tačnu lokaciju, jer  nisi tu istinski.

Onda te pronađemo.., spustim ružu i ćutim. Prazna.
Ben njuši  moje hladne ruke i liže ih.
Znao je već onda da ćemo ostati sami.

Advertisements

21 komentar na “Minut ćutanja

  1. Slava, nije tebi potrebno eksperimentisanje u pisanju…
    Mlada si, ali si neke stavri odavno shvatila.
    Vidi se to po tvom pisanju, stilu, i najbitnije, načinu kojim nam pranosiš emociju. Samo nastavi da pišeš…
    Pozdrav! 🙂

    1. o Ivana draga, hvala ti 🙂 .. ma htjela sam napravit da bude sto jednostavnije za komentare, a opet je petljanija..zato mi je blogger drazi 😀
      ps. onaj cu obrisat, pa nek ostane ovaj samo 😉

  2. Vrlo emotivno. Prošla sam svaki deo opisane staze, ispratila svaki delić vremena, načinila svaki korak. Prenela si osećanje u potpunosti i mogu samo da ti kažem BRAVO, nastavi tako, pišeš sugestivno i sa mnogo duše.

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s