Uspomene u sjeni*

old-house-729327_640

Sakrih se juče,
Iza one stare trošne kuće
na kraju sokaka.
Hvatajući njene sjenke
na podnevnom suncu.

Ista je onakva, kakva je bila.
Ako je se sjećaš.
Ako se sjećaš mene?
Samo što ja više nisam ista.
Nema više plavih loknica.
Ni slatkog kikotanja
Uz ukradene trešnje nošenje u suknji.
Ni kletvi komšije, koje kao eho struje
kroz laki vjetar proljetnog popodneva.

Promjenilo se puno toga, samo se ona ne mjenja.
Starica, odolijeva vremenu. Čak joj ni sunce ne smeta
Naprotiv, grije i umiva zlatnim nitima njene ogoljene cigle.

 Ni ti više nisi isti. Pretpostavljam.
Vrijeme je sigurno učinilo svoje.
Više ne kradeš trešnje, ni komšijine ni bilo čije.
Sad ih kupuješ, svojim novcem.

Da li se sjetiš mene i tih toplih dana
i razigrane dječurlije iz našeg kraja?

Ja se tako ukradem od same sebe,
i zaronim u prošlost,
tražeći ljude, čija mi lica griju dušu
Tvoje me najvise grije
iako si za mene već odavno stranac.
Krivicom vremena, krivicom okolnosti,
krivicom komšije što je isjekao trešnje
i vise nemamo šta krasti, ti  i ja.

Ostalo mi je samo da se i dalje krijem
iza stare trošne kuće
i gledam je kako uživa na popodnevnom suncu
opkoljena sjećanjima.

*pjesma napisana prije nekoliko godina

Advertisements

3 komentara na “Uspomene u sjeni*

  1. “Još i danas zamiriše trešnja
    u proljeće kao davno prije
    jedna trešnja danima daleko
    tamo gdje me već odavno nije…”
    (Toše Proeski – Još I Danas Zamiriše Trešnja)

    Nostalgično & lepo! Pozdrav! 🙂

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s