Apsurd, apsurd – dio I

boy-529067_640

Pitam se često, kada će razum došetati u ove krajeve i kada ću pročitati nešto na šta bih mogla biti ponosna i reći: “Evo ide na bolje.”

Razmisljala sam danima, nisam znala kako pisati o ovome jer:

  • sam bila u šoku,
  • sam se osjećala naivno
  • prosto – tuga.

O čemu se zapravo radi?

Pročitala sam članak u novinama koji me doslovno pomeo, jer nisam znala da takvo nešto u BiH postoji, e sad, ili ja nisam svjesna mjesta u kom živim i tome kakvi su ljudi ovdje zapravo i da se negdje još duboko krije neka mržnja, koju neće iskorijetni ni vijekovi ni naraštaji naraštaja posle nas. Nas sadašnjih. Naslijedili smo teško breme, mnogo patnje, stradanja i zemlju natopljenu krvlju, ne samo prije dvije decenije  već stotinama godina unazad. A opet mi se čini da ni to sve nije problem, već prosto želja za tjeranjem nekog inata.

Možemo li napraviti nešto bolje za naše danas, za naše sutra?

Pa.. ukoliko se forsiraju ovakve priče o razdvajanjima naroda po vjeri, jeziku i nacionalnosti onda smo ga najebali. Najprostije moguće rečeno.

To nije BiH kakvu želim.

Evo, kad se prisjetim silnih mirovnih organizacija, delegacija i administracija.. sve laž, nas se ne miri, jer mi prije svega ponaosob nismo mirni sami sa sobom, nas se zavađa(odnosno koristi pogodno već zagađeno tlo) i to uveliko pred našim očima, koje prekrivamo onda kad nam je to u interesu. Pletu mrežu oko naših života, plešu oko kotla kao vještice i kuvaju nam čorbu koju uvijek kusamo vrelu i još im se zahvaljujemo.

Koliko snage treba da se pokrene svijest o tome da mi i živimo ovako kako živimo jer nismo sposobni da vidimo dalje od svog nosa i sopstvenih interesa.

Čujte, to što vam je država trula nema veze, bitno da vam djeca ne sjede u razredu sa nekim druge vjere, jezika i nacionalnosti. Mada ako kojim slučajem i sjede treba ih odma’ streljati jer nisu svjesni kakvo zlo čine.

A ostalo…za ostalo će se mali bogovi pobrinuti.

Uzdravlje!

 

Advertisements

10 komentara na “Apsurd, apsurd – dio I

  1. Nedavno sam negde pročitao opasku skrojenu od jednog pitanja i jednog odgovora. Glasi otprilike ovako:
    Da li je u tvojoj školi bilo Srba, Hrvata, Bošnjaka…?
    Ne, u moju školu išla su samo deca.
    🙂

  2. Slavice, želim da pohvalim tvoj blog uopšte – zbog raznovrsnosti sadržaja, vidim da ima poezije, proze, eseja, kolumni, literarnih i društveno aktuelnih “pisanija”. Čitaću redom, otkrivati polako, ali već vidim tvoj veliki trud, kreativnost i smisao za baratanje pisanom rečju, zbog čega ti stvarno skidam kapu. :)))

    Ovaj tekst je odraz surove stvarnosti, koja ne mora i ne sme biti takva…neznanje rađa zlo, zločin nastaje od gluposti i ludosti. Nažalost, ne učimo na tragičnoj prošlosti i greškama. Toliko potencijala leži u raznolikosti bivše Juge, a to se preinačava u razlog za sukobe, iznova i iznova. Zašto?!?

    1. Hvala ti mnogo 🙂 eksprerimentisem sa svim po malo, cisto da se okusam.
      A za ovaj tekst mi je trebalo vremena da napisem, jer sma bila u totalnom soku i nevjerici i sad sam kad ga procitam.

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s