Nema više čika Ljube

neighbors-156089_640

Njega pamtim od kad znam za sebe, a nije mi otac, nije brat. Nikakav rod, samo čovjek koji je živio uličicu dalje od moje kuće. Komšija Ljubo, kako smo ga zvali.

Prije nego što sam postojala stanovo je u kući moga oca, dok je svoju pravio. Otac i on su bili prijatelji po “muci”, udružila ih je ista muka koju su pretrpili svaki na svoj način. Sjećam se koliko je puta krenuo do njega, a ja ga pratila do tamo. Drag mi je bio taj čovjek.

Voljela sam slušati njihove razgovore, bez obzira što ih nisam razumjela (iako pričaju jezikom koji i sama koristim), ali po njihovim izrazima lica, pokretima ruku su se činili bitnim, svaki put.

Ulazna vrata otkrivala su mirise hodnika, a u hodniku se vijao miris i sivilo iz dnevne sobe. Cigarete, nije ih vadio iz usta i svuda je mirisalo na duvanski dim. Hodnik je prožimao  i zvuk televizora, neki njemački kanal, uvijek. Ljudi iz te kutuje bi pričaju nešto što nisam uopšte mogla razumjeti, samo sam gledala slike i to mi je smetalo, jer  odvijek željeh razumjeti ljude.., njihove riječi, njihov pogled, njihov pokret. Htjela sam razumjeti sve.

A on, on bi nas dočekao veselo, nudio oca pivom. Onda bi sjeli za sto, a ja na krevet dalje malo od njih, da zaborave da sam tu. Mnogo sam voljela sjediti u društvo odraslih, a najviše kad zaborave da sam uopšte tu.

Bio je debeo, visok,  sjede kose i prćastog nosa.

Još tad me imao običaj zezati da ću mu biti snajka, smješno mi je to bilo svaki put, i nije mi smetalo ni godinama posle kad  je to kroz šalu spominjao. A godine su prolazile brzo, jako brzo i neuhvatljivo.

Sjećam se, kod njega se često  skupljalo društvo, mnogima je posuđivao novac koji mu niko nije vraćao. Koliko su ga trebali toliko su mu dolazili, bratili ga, jaranili ga. A umro je sam i zapušten.

Nisam ni znala da je bio bolestan, jednog dana mi otac reče da je umro. Rak neki u stomaku..

Sjetim ga se često i posle toliko godina…

naša ulica odavno nije ista, nema više čika Ljube, s njim je umro jedan dio nje, umro je i dio mog djetinjstva.

Advertisements

2 komentara na “Nema više čika Ljube

  1. Nepoznato

    Svi i mamo neke ljude koje pamtimo iz detinjstva, a koji su preminuli, pa nas dvotiste i kuce gde su ziveli podsecaju na sve njih i na detinjstvo.

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s