Stijena si

Kao dijete koje uči prve korake, strah me.
Ako pustim tvoju ruku da ću pasti,
Hodajući nesigurno ka sebi.

Stijena si koju nosim svud’ sa sobom.
Svakim korakom je teža.
Htjela bih je spustit negdje..naći joj mjesto.
Gdje joj je mjesto? Gdje pripadaš?..kaži mi..
Umorna sam.
Ove ruke te više ne mogu držati.

Spoznah posle nekoliko pokušaja,
crkotinu ne možeš oživjeti
već je zakopaš ili zapališ.
A kako.. jer ne znam šta više boli,
To što je umrla od tvojih riječi, mog ćutanja
I svega što može stati između tog.

Uradi nešto za mene, hoćeš?
Istrgni svoju ruku iz moje, razbi se u komade i otkotrljaj.
Zdrobi se u prašinu..pretvori se u pepeo.

Advertisements

Vaše mišljenje o...

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s